Please select your page

Vesti

Međunarodni dan seoskih ženaSvetski dan žena na selu obeležava se 15. oktobra svake godine. Četvrtinu svetske populacije čine seoske žene, koje imaju važnu ulogu u razvoju seoskih područja ali su i dalje izložene različitim vrstama diskriminacije. One predstavljaju nevidljivu radnu snagu jer obavljaju veliki deo poljoprivrednih poslova, skoro sve poslove u domaćinstvu, odgajaju decu i brinu o starijim članovima porodice. Iako je njihova angažovanost velika i značajna, njihov rad nije dovoljno cenjen i plaćen. Svaka peta žena je vlasnica poljoprivrednog gazdinstva, svega 12 odsto žena su vlasnice kuća u kojima žive, a 16 odsto vlasnice zemlje. Ukoliko su i zaposlene, onda su to kao pomoćni članovi u domaćinstvu, što znači da su ograničene za penzijsko i invalidsko osiguranje i mnoge dobrobiti u starosti.

Postoje ozbiljne prepreke u pristupu različitim uslugama potrebnim za kvalitetan život, pre svega zdravstvenim. Većina seoskih žena mora da putuje u grad radi specijalističkih pregleda i kupovine lekova, usled čega je zdravlje žena na selu, a naročito višestruko marginalizovanih žena, veoma ugroženo. Njihov položaj dodatno je otežan usled novih okolnosti koje je izazvala epidemija koronavirusa. Kako bi njihova prava bila zaštićena, ženama na selu mora se omogućiti ravnomernija raspodela prihoda, a neophodno je i raditi na unapređenju institucionalne podrške u domenu rodne ravnopravnosti u lokalnim zajednicama. Osim toga, potrebno je kontinuirano sprovoditi edukacije o ekonomskim i socijalnim pravima, funkcionisanju institucija, kao i o mogućnostima zapošljavanja i samozapošljavanja. Imajući u vidu činjenicu da iz ekonomske zavisnosti proizilaze i drugi brojni problemi sa kojima se susreću, ekonomsko osnaživanje žena sa sela je ključno i nužno. Programi za podsticanje ženskog preduzetništva na selu jedan su od načina ekonomskog osnaživanja seoskih žena.

U susret Međunarodnom danu žena na selu, zamenica  Pokrajinskog zaštitnika građana Snežana Knežević posetila je poljoprivredno gazdinstvo Kuzmanović, nadomak Čeneja, gde su je ugostili Sanja Kuzmanović i njen suprug Svetozar. Sanja, po struci diplomirani ekonomista, svoje znanje iz ekonomije prenela je na salaš i 2015. godine odlučila da počne da se bavi poljoprivredom, tačnije organskom poljoprivrednom proizvodnjom povrća i začinskog bilja. Kao majka dve ćerke, bavljenje organskom proizvodnjom joj omogućava da samostalno organizuje svoje obaveze i provodi više vremena sa svojom porodicom. Sanja je, kao nosilac poljoprivrednog gazdinstva,  iskoristila u više navrata i subvencije koje je davala država, pokrajina ili grad, odnosno sredstva koja se daju kao podsticaj za poljoprivredu i preduzetništvo, između ostalog i za organsku biljnu proizvodnju. Ova vrsta proizvodnje je za mnoge još uvek nepoznanica, i mnoge žene koje se bave poljoprivredom nemaju informacije o načinima korišćenja podsticajnih sredstava, odnosno o brojnim konkursima republičkog ministarstva, pokrajinskog sekretarijata, gradskih i lokalnih samouprava ali i sredstvima iz pretpristupnih fondova Evropske unije. Kako bi iskorišćenost tih sredstava bila veća, neophodne su edukacije ljudi, npr. putem mesnih zajednica, o postojećim konkursima i programima, popunjavanju i podnošenju  konkursne dokumentacije kao i o pisanju projekata. Pokrajinski zaštitnik građana želi da, na primeru Sanje Kuzmanović, ukaže na ogroman potencijal i ključnu ulogu koje žene imaju u proizvodnji hrane i poljoprivredi, kao i načine na koji taj potencijal mogu da ostvare uz podršku države, pokrajine i lokalne zajednice.

Međunarodni Dan seoskih žena  je uspostavljen 2008. godine od strane Ujedinjenih nacija u cilju ukazivanja na ključnu ulogu i doprinos žena na selu za unapređenje poljoprivrede i ruralnog razvoja, doprinos prehrambenom suverenitetu i iskorenjivanju siromaštva u seoskim oblastima.

Međunarodni dan seoskih žena


Svetski dan devojčica11. oktobar, Međunarodni dan devojčica, obeležava se širom sveta u cilju promovisanja prava devojčica i podizanja svesti o neravnopravnosti sa kojom se one suočavaju samo zato što su devojčice.

Ove godine obeležava se i 25 godina od usvajanja Pekinške deklaracije i Platforme za akciju – najznačajnijeg i najnaprednijeg dokumenta koji se bavi unapređenjem prava žena i devojčica, čiji je cilj svet u kojem svaka devojka i žena može da ostvari sva svoja prava, kao što su život bez nasilja, pohađanje i završavanje škole, izbor kada i za koga će se udati i zarađivanje jednake plate za jednak rad.

Ovogodišnja tema Međunarodnog dana devojčica nosi naziv „Moj glas, naša ravnopravna budućnost“. Fokus je na podršci devojčicama adolescentskog uzrasta da žive život bez rodno zasnovanog nasilja, štetnih praksi, HIV-a i AIDS-a, da uče nove veštine u susret budućnosti koju odaberu i da, kao generacija aktivistkinja, predvode ubrzane društvene promene.

Obaveza je društva da prepozna specifične potrebe devojčica i u skladu sa tim omogući njihovo zadovoljavanje, odnosno da pomogne devojčicama i devojkama da ostvare svoj pun potencijal. Iako su evidentni pozitivni pomaci na polju rodne ravnopravnosti, devojčice su i dalje više izložene diskriminaciji i različitim oblicima nasilja od svojih muških vršnjaka. Neke štetne prakse, poput dečijih brakova, koji predstavljaju grubo kršenje osnovnih ljudskih prava i čije su posledice po devojčice i žene teške i brojne, još uvek nisu iskorenjene. Da bi se ovo promenilo, neophodno je osnažiti devojčice i njihove porodice, unaprediti usluge i saradnju institucija, kao i primenu zakona i politika.

Pokrajinski zaštitnik građana podseća da postizanje rodne ravnopravnosti i osnaživanje svih žena i devojčica predstavlja jedan od Ciljeva održivog razvoja koji obuhvata, između ostalog, eliminaciju svih oblika diskriminacija i nasilja na osnovu pola i eliminisanje štetnih praksi kao što su dečiji, rani i nasilni brakovi i obrezivanje ženskih genitalija. Ključnu ulogu u postizanju rodne ravnopravnosti ima obrazovanje koje kasnije otvara mogućnosti devojčicama za usavršavanje i bolje zapošljavanje, kao  i napredovanje u struci. Relevantne institucije, pre svega obrazovne, decenijama čine napore da pruže jednako pravo na obrazovanje i devojčicama i dečacima, ali da bi rezultati bili vidljiviji, napore institucija treba da podrže i mikro sredine, odnosno porodice iz kojih devojčice dolaze. Neophodno je raditi na podizanju svesti svih članova društva o značaju i potrebi obrazovanja, kao jednom od temelja izgradnje tolerantnog društva jednakih mogućnosti za sve.   

2011. godine Generalna skupština Ujedinjenih nacija donela je rezoluciju kojom je 11. oktobar usvojen kao Međunarodni dan devojčica.  Ovaj dan ima za cilj da naglasi potrebe i probleme sa kojima se sureću devojčice širom sveta, i da pozove na napore da se, u partnerstvu sa njima, zadovolje njihove potrebe i ostvare njihova prava.


Međunarodni dan učiteljaPOVODOM 5. OKTOBRA, MEDjUNARODNOG DANA UČITELjA

Obrazovanje je jedan od ključnih faktor društvenog razvoja, a imajući vidu izazove savremenog društva, može se zaključiti da je i sam razvoj sistema obrazovanja uslovljen razvojem i primenom različitih naučnih i tehnoloških dostignuća. Stalni i ubrzani društveni razvoj zahteva permanentno obrazovanje, što podrazumeva da i sistem obrazovanja svoju ulogu ostvaruje pravovremeno, kvalitetno i efikasno. Polazeći od uverenja da je kvalitet rada učitelja i nastavnika jedan od ključnih činilaca kvaliteta obrazovanja, njihova uloga i odgovornost u savremenom društvu zahtevaju novi pristup u vaspitno-obrazovnoj delatnosti i nastavnom radu, što svakako uključuje značajne promene u skladu sa zahtevima vremena u kojem živimo.

Pandemija virusa korona unela je ove godine brze, neočekivane i intenzivne promene u obrazovno - vaspitnom sistemu širom sveta, što je zahtevalo prilagođavanja i reviziju dosadašnjeg načina predavanja i rada učitelja i nastavnika.

U okolnostima krizne situacije stvorila se jedinstvena prilika za promovisanje liderstva učitelja i nastavnika, kreativnosti i inovacija. Kvalitetno obrazovanje jedan je od ciljeva održivog razvoja, a pitanje liderstva učitelja i nastavnika nametnulo se kao vodeće u pogledu doprinosa koji su dali kako bi obezbedili učenje na daljinu, podržali ugroženu i ranjivu populaciju, ponovo se otvorile škole i osigurali da se ublaže negativni efekti trenutnih okolnosti na obrazovanje. 

Širom sveta, uključujući Republiku Srbiju, učitelji i nastavnici, individualno ili kolektivno, pronalazili su rešenja i stvorili učenicima novo okruženje i uslove za kontinuirano učenje  i obrazovanje. Uz malo vremena za pripremu u neizvesnoj i do sada nepoznatoj situaciji, u većini slučajeva ovo je podrazumevalo izmene i prilagođavanje nastavnog plana i programa za realizaciju putem interneta, televizije i drugih sredstava komunikacije. 

Međunarodni dan učitelja obeležava se od 5. oktobra od 1994. godine kada ga je proglasio UNESKO, a označava godišnjicu usvajanja preporuke Međunarodne organizacije rada i  UNESKO - a  iz 1966. godine o statusu učitelja. Ova preporuka postavlja merila u pogledu prava i odgovornosti učitelja i nastavnika i standarde za njihovu početnu pripremu i dalje obrazovanje, regrutovanje, zapošljavanje i uslove nastave i učenja. 

Tema Međunarodnog dana učitelja 2020. godine je ''Učitelji: liderstvo u krizi, nova vizija budućnosti''

Pokrajinski zaštitnik građana – ombudsman i u ovoj posebnoj prilici ističe značaj i ulogu učitelja i nastavnika za ostvarivanje i zaštitu prava deteta, kao i razvoj i kreiranje društva i budućnosti i zahvaljuje za trud i nastojanje da i u izmenjenim okolnostima obezbede kvalitetno obrazovanje za sve.


Svetski dan mentalnog zdravljaIznenadna i neočekivana krizna situacija poput pandemije korona virusa nametnula je zahtev za promenom uobičajenog toka i načina života ljudima širom sveta. Porodice, deca svih uzrasta, stariji, privreda, obrazovanje, rad i zapošljavanje, socijalni i zdravstveni sistem pre svih, našli su se u okolnostima koje traže prilagođavanje, a za mnoge predstavljaju izazov koji prevazilazi njihove resurse i kapacitete. Osećaj anksioznosti, straha, promene emocionalnih stanja kao odgovor na neizvesnost, izolaciju, ograničenja, fizičku distancu, prirodan je i očekivan i ponekad je potrebna dodatna podrška kako bi se povratili ili razvili mehanizmi koji će pomoći da se krizne situacije i stanja prevaziđu. Svaka krizna situacija predstavlja rizik za narušavanje mentalnog zdravlja i psihičkog funkcionisanja, ali je istovremeno i prilika, šansa za lični rast i razvoj, kao i izgradnju veština i adaptivnih mehanizama koji će nam nadalje pomagati u suočavanju i prevazilaženju takvih iskustava.

Mentalno zdravlje je stoga, uz poštovanje propisanih mera bezbednosti i zaštite zdravlja, od primarnog značaja u suočavanju sa i dalje prisutnom pandemijom. Pokrajinski zaštitnik građana – ombudsman više puta, u toku i nakon vanrednog stanja, ukazivao je na značaj lične i društvene odgovornosti i solidarnosti, kao ključnih vrednosti u prevazilaženju problema sa kojima su se suočili mnogi pojedinci i pojedinke, kao i grupe građana i građanki. Prepoznao je da su nadležne institucije, brojne organizacije civilnog društva, stručnjaci, ali i drugi građani, odgovorno shvatili krizu i svoja znanja i kapacitete uložili u iznalaženje načina da obezbede psihosocijalnu, obrazovnu podršku, pomoć u prikupljanju i dopremanju namirnica i sredstava za higijenu građanima i porodicama kojima je to neophodno. Ono što je postalo očigledno je potreba za ulaganjem i razvijanjem socijalnih usluga u zajednici kako bi, između ostalog, usluge očuvanja i unapređenja mentalnog zdravlja bile dostupne svima.

Pokrajinski zaštitnik građana – ombudsman godinama unazad ukazuje na veliki sistemski problem zbrinjavanja i obezbeđivanja osnovnih ljudskih prava deci i mladima sa mentalnim i duševnim teškoćama. Proces deinstitucionalizacije i dalje traje, hraniteljstvo kao oblik porodične zaštite nije u dovoljnoj meri razvijen i dostupan svima, specijalizovano hraniteljstvo još uvek ne postoji, kao ni odgovarajuće ustanove socijalno-zdravstvene zaštite. U takvim uslovima, život, bezbednost, razvoj i mentalno zdravlje pojedine dece i mladih bez adekvatnog roditeljskog staranja, dodatno su ugroženi, što još više usložnjava krizna situacija kakva je aktuelna pandemija.

Svetska zdravstvena organizacija upozorava da oko 450 miliona ljudi živi sa mentalnim poremećajima koji su među vodećim uzrocima lošeg zdravlja na svetskom nivou, dok je samoubistvo drugi vodeći uzrok smrti mladih. Istovremeno, Svetski ekonomski forum ukazuje na to da su poremećaji mentalnog zdravlja u porastu u svim zemljama sveta što dovodi i do ekonomskih problema.  

Pokrajinski zaštitnik građana – ombudsman uoči obeležavanja Svetskog dana mentalnog zdravlja, apeluje na donosioce odluka i kreatore politika da preduzmu sve što je u njihovoj moći i nadležnosti da pristup kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti bude dostupan svima, što podrazumeva i kvalitetan pristup uslugama mentalnog zdravlja. Trenutna kriza pokazala je očiglednom potrebu da se nastavi s unapređivanjem zdravstvenog, socijalnog i obrazovnog sistema, posebno izgradnje usluga u zajednici, kao i da se obezbedi sva moguća podrška za dostojanstven rad pružaoca ovih usluga, kako bi pravovremena i odgovarajuća podrška bila omogućena njihovim korisnicima. Mentalno zdravlje možda je i najviše zapostavljena oblast u promociji i unapređenju zdravlja, a ono nije samo pitanje unapređenja svakodnevnog života pojedinca, već društva u celini.

Svetski dan mentalnog zdravlja ustanovljen je 10. oktobra 1992. na inicijativu Svetske Federacije za mentalno zdravlje u saradnji sa Svetskom zdravstvenom organizacijom. Obeležavanje ovog dana ima za cilj da podstakne ulaganje u sistem podrške mentalnom zdravlju i istakne važnost promocije mentalnog zdravlja.


Svetski dan starijih osobaSkupština Ujedinjenih nacija proglasila je 1991.godine 1.oktobar za Svetski dan starijih osoba, kako bi pažnju javnosti fokusirala na položaj i probleme starijih osoba i važnost dostojanstvenog starenja.

Broj starijih osoba u svetu raste. Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, u periodu od 2000 do 2050. godine broj starijih osoba će se povećati sa 605 miliona na dve milijarde. Sa produženjem životnog veka povećava se i broj starih, hronično obolelih i funkcionalno zavisnih osoba, čije zbrinjavanje zahteva ogromna materijalna izdvajanja i to je činjenica o kojoj se u Srbiji mora voditi računa. U strukturi stanovništva  Srbije osobe starije od 65 godina učestvuju sa 17, 4 %, što njeno stanovništvo čini jednim od najstarijih na svetu. Demografske projekcije Republičkog zavoda za statistiku govore da će se taj procenat u bućnosti samo povećavati.

Ono što ovogodišnje obeležavanje Svetskog dana starih razlikuje u odnosu na sva prethodna je pandemija izazvana korona virusom. Zbog pandemije, osobe starije od 65 godina života bile su suočene sa zabranom kretanja i morale su da menjaju svoj svakodnevni ritam, kako u kućnim, tako i u ustanovama socijalne zaštite. Pokrajinski zaštitnik građana – ombudsman je svestan da je promena svakodnevnog životnog ritma za ovaj deo stanovništva bila izuzetno zahtevna i nimalo laka.

Podatak da je u našoj zemlji broj obolelih od korona virusa u gerontološkim centrima i u domovima za stare manji nego u susednim državama, govori da se zaštiti života i zdravlja starijih sugrađana pristupalo na odgovoran način. Posebno treba istaći visok stepen solidarnosti i samoorganizacije sa kojim je društvo, tokom pandemije, reagovalo na probleme starijih osoba. Pokazalo se još jednom da je solidarnost izuzetno dragocen resurs na koji se kao pojedinci, ali i kao društvo, možemo osloniti u teškim i rizičnim situacijama. U rešavanju brojnih problema sa kojima se suočavaju stariji sugrađani – siromaštvo, nasilje, zanemarivanje, otežano ostvarivanje prava na pomoć i negu drugog lica, da pomenemo samo neke od tih problema – potrebna nam je, pored solidarnosti, i odgovornost, pravičnost i efikasnost.

Starost, po dubokom uverenju Pokrajinskog zaštitnika građana – ombudsmana,  nikoga ne  osuđuje na gubitak ljudskih prava, niti ga čini manje vrednim. Pokrajinski ombudsman, stoga, i ove godine, kao što je to činio i ranijih godina, poziva nadležne institucije u pokrajini, brojna udruženja i pojedince da se prema starijim  osobama odnose sa uvažavanjem, da u rešavanju njihovih problema budu efikasni i odgovorni i da ih, više nego do sada, uključuju u razna zbivanja u zajednici, na način koji čuva njihovo samopoštovanje i doprinosi njihovom pozitivnom samovrednovanju i kvalitetnijem životu.